U bioskopu „Moravica“ danas je održan završni javni čas radionice glume Kulturnog centra Sokobanja, čime je simbolično zaokružen drugi ciklus programa „Kulturica“. Nakon što su se pre nedelju dana predstavili najmlađi polaznici , deca nižih razreda , ovog puta publika je imala priliku da vidi rad starije grupe, učenika od petog do osmog razreda osnovne škole. Oni su izveli predstavu „Stevanu Sremcu u čast“, koja je nastala povodom 170 godina od rođenja velikog srpskog pisca.
Predstava je kolaž sastavljen od odlomaka iz Sremčevih dela „Pop Ćira i pop Spira“ i „Zona Zamfirova“, pažljivo režirana i osmišljena od strane njihove mentorke, diplomirane glumice Jasmine Radovanović, koja je ujedno i autor scenarija. Akcenat nije stavljen samo na književni sadržaj, već i na govor epohe, dijalekte, mentalitet i društveni kontekst u kojem su ta dela nastajala.
„Htela sam da deci približim književnost realizma 19. veka, ali na način koji će im biti razumljiv. Sremac je boravio u Sokobanji, ovde je i preminuo. Želela sam da kroz glumu ožive njegove likove i svet“, rekla je Radovanović u obraćanju publici pre početka predstave.
Ipak, kako je naglasila, taj zadatak nije bio lak. Otvoreno je govorila o izazovu da se deci 21. veka, naviknutoj na brzinu, ekrane mobilnih telefona i kratke forme, približi književnost koja im je često daleka i „spora“ u poređenju sa svetom u kojem žive.
„Na nedavnom predavanju profesora Gorana Maksimovića iz Niša, koji je govorio o Stevanu Sremcu, čuli smo rečenicu koja me je duboko zamislila, da je, nažalost, Sremac danas deci „pase“. Nije dinamičan, nije brz, nije im zanimljiv. A to su deca današnjice, brza, bez duže koncentracije, bez potrebe za čitanjem i analitičkim mišljenjem. I to je ono što me istinski zabrinjava i što želim da menjam.“
Jasmina je tokom procesa rada pokušavala da pronađe način kako da poveže svet realizma i ubrzan, digitalni ritam savremenog deteta.
„Eksperimentisala sam. Tražila sam varijantu koja bi povezala njihov gejmerski, virtuelni svet sa onim što je književnost i stvarnost. Nije bilo lako. Tri meseca procesa rada nisu mi donela konačno rešenje, jer pred sobom imam decu koja su deca 21. veka, deca virtuelnog sveta, koja sa realnim vremenom nemaju jasan odnos , a kamoli sa epohom od pre 200 godina.“
Umesto da se oslanja na popularne filmske adaptacije, vodila ih je kroz govor i mentalitet vremena, pokušavajući da ih uvede u dijalekte i duh epohe.
„Hteli smo da se bavimo dijalektom, lalinskim govorom koji im nije blizak. Da ne budemo mi, već da postanemo neko drugi , Vojvođani, ljudi tog doba. Kada smo se uhvatili Zone Zamfirove, trudili smo se da to ne bude filmska Zona, već prava, književna, kako je pisana. Tu su se nekako bolje snašli, što je i logično.“
Ono što ovu predstavu čini važnom, pored umetničkog izraza, jeste i snažna poruka o sve većoj potrebi da se deci pomogne da čitaju s razumevanjem, razvijaju sopstveni sud i nauče da misle.
„Naša deca su brza, nemaju koncentraciju dužu od 15 minuta, nemaju potrebu da čitaju, da analiziraju, niko ih nije naučio da razmišljaju kritički. Ono što dobijaju preko TikToka ili bilo koje aplikacije – to je samo informacija. To nije znanje.“
Zato je, kaže, došla na ideju da, ukoliko bude podrške, ovog leta pokrene poseban rad sa decom, van scene, u manjim grupama. Radiće na razumevanju pročitanog, razvijanju mišljenja i veštini analize književnog dela.
„Ne bavim se politikom, već fenomenološki i sociološki posmatram ovaj problem. Mi moramo da znamo šta smo pročitali. Ja ne želim da ove generacije budu izgubljene. Verujem u njih, ali moramo ih naučiti da čitaju, tumače i misle, da ne ostanu emocionalno i psihološki gladni, površni i nedovršeni. Ja sam tu da pomognem. To mi je struka, to mi je poziv.“
Na kraju svog obraćanja a pred početak predstave, Jasmina je emotivno poručila publici:
„Sve što bude bilo dobro, nagradite gromoglasnim aplauzom. A sve što bude bilo loše, prepišite meni, ja stojim iza njih,jesam tolerantna i malo sam ih više puštala ali to su deca njima se ne može ništa zameriti.“
Uloge u predstavi tumačili su: Vuk Ivanović, Jakov Antić, Neda Todorović, Lenka Aranđelović, Danica Đorđević, Mina Mutić, Strahinja Stamenković, Galina Guberinić, Marko Milojević i Hana Janković.
Njihov trud, posvećenost i hrabrost da stanu pred publiku svedoče da književnost i pozorište još uvek imaju mesto među mladima, ako ih neko zna voditi.
Svi mediji koji preuzimaju vesti ili fotografije sa našeg portala dužni su da jasno navedu izvor. U slučaju prenosa integralne vesti, obavezno je dodati izvor i postaviti link ka originalnom članku. Hvala što poštujete autorska prava i doprinosite transparentnom informisanju!