Miloš Veljković je godinama unazad vrlo aktivan na sokobanjskoj književnoj sceni, predsednik je Udruženja književnika „Stojan Živadinović“ već osam godina, izdao je nekoliko romana i zbirki poezije, učesnik je velikog broja književnih manifestacija širom zemlje i regiona i, preko udruženja, organizator takvih dešavanja u Sokobanji.
Police njegovog doma u Čitluku pune su knjiga a zidovi diploma i zahvalnica sa književnih događaja. Odmor od svakodnevnih poslova i obaveza, ovaj mladi čovek iz Čitluka vrlo često potraži među stranicama ispunjenih stihovima i prozom. Kuća i domaćinstvo Veljkovića su u samom centru sela. Puni obori i štala stoke, ajati poljoprivrednih mašina, na prikolici bale slame od tek završene žetve…
Jer, Miloš Veljković živi u Čitluku. Zaposlen je u rudniku „Soko“ kao poslovođa spoljnog pogona. Ima 29 godina i može da živi u Sokobanji, ali on živi na selu, obrađuje 10 hektara zemlje, ima mlin, etno-restoran i smeštaj za goste.
„Kada sam se zaposlio u rudniku, sa 19 godina bio sam najmlađi rudar koji je sišao u jamu“ – s ponosom kaže Miloš.
Rudarska plata nije ga odvukla od sela i poljoprivrede. Svaki slobodan tenutak Miloš provodi u svom domaćinstvu jer posla ima preko glave. Ideja i planova još i više.
„Ostao sam na selu jer volim selo, zbog mirnog života na prvom mestu. Odlučio sam da ulažem, ne samo u poljoprivredu već i neke druge obasti. Pokrenuo sam seoski turizam, prvo muzej, pa etno-restoran, imam i nekoliko soba za goste u sklopu naše kuće a plan mi je da napravim bungalove za izdavanje i kupio sam i parcelu za to, odmah pored kuće“.
Pre nekoliko godina Miloš je kupio staru vunovlačaru i mlin za brašno želeći da te stare zanate i mašine sačuva od zaborava. Sve je renovirao i obnovio, sakupio još dosta starih predmeta i napravio muzej. Tu je i stari fijaker koji čeka svoj red da bude očišćen i da zablista starim sjajem.
„Sve je u ispravnom stanju i radi. Mlin koristim, meljem brašno. Onda sam došao na ideju da prostor u sklopu mlina i vunovlačare iskoristim za restoran. Ambijent sređujem u starom, etno-stilu, drvo i kamen, sve od prirodnog materijala. Dodao sam i terasu sa koje se pruža pogled na Devicu i Krstatac. Sređujem jedno po jedno“ – priča ovaj mladi čovek.
Miloš živi u domaćinstvu sa roditeljima, babom i dedom. Više generacija i više vrednih ruku za poljoprivredu je neophodno. Veljkovići obrađuju 10 hektara zemlje. Najviše zbog mlina i prerade žitarica, sade pšenicu, ječam, heljdu, raž, ovas. Sve se to u mlinu samelje i proda kao zdravo, integralno brašno od celog zrna. Kupili su još dosta zemlje oko kuće i sada je okućnica više od jednog hektara. U planu je veća bašta, plastenik, voće, lekovito bilje…
„Ideja mi je da sve što je potrebno za restoran proizvedem u svom domaćinstvu, da gost zna šta jede i da je to domaće i zdravo, da može i da vidi odakle je to što jede i da ode zadovoljan“.
Čitluk ima veliki potencijal za turizam, blizu je Sokobanje, oko njega su Devica i Krstatac i postoji nekoliko destinacija koje mogu biti privlačne turistima. Zaseok Vrelo, crkva svetog Ilije i izvor reke Moravice već se nalaze na turističkoj mapi Sokobanje. Novakovska pećina je uređeno izletište, sve češće se pominje, pored nje je izvor hladne vode i prelepa priroda, između Levovika i Čitluka, na reci Izgari je divan vodopad Ripaljka, stena „Momin kamen“ je takođe interesantna. Krstatac, koga planinari zovu „Mali Rtanj“ jer po izgledu podseća na ovu čudesnu planinu, ima prelep pogled na okolinu. Ima i nedostataka, naravno:
„Na prvom mestu je voda, vodosnabdevanje u selu je dugogodišnji problem, zatim i putevi kroz selo i atar. Možda bi i neko sa strane ovde došao i kupio kuću i oživeo domaćinstvo pa je to ujedno i apel lokalnoj samoupravi da pomogne“.
Veliki je obim posla, mnogo obaveza ali dobra organizacija sve rešava. I kad voliš to što radiš.
„Treba mladi ljudi da ostaju na selu, selo može da nam pruži zdravu budućnost. Zahvaljujući udruženju i svom pisanju, proputovao sam celu Srbiju i naša zemlja je prelepa, samo treba svi mi da se više aktiviramo i da se angažujemo, da uzmemo život u svoje ruke, da našu zemlju obrađujemo i da je čuvamo. Srbija bez sela ne može da opstane i mi mladi treba da se trudimo da sačuvamo svoje ognjište da bi sačuvali svoju zemlju „.
I treba svako selo da ima bar jednog Miloša.
foto banjski Žurnal
Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je od strane opštine Sokobanja. Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva
Svi mediji koji preuzimaju vesti ili fotografije sa našeg portala dužni su da jasno navedu izvor. U slučaju prenosa integralne vesti, obavezno je dodati izvor i postaviti link ka originalnom članku. Hvala što poštujete autorska prava i doprinosite transparentnom informisanju!