Tribina koja je sinoć održana u Legatu, u okviru obeležavanja Dana Sokobanje, bila je mnogo više od običnog razgovora , bila je čas istorije, čas časti i čas ljudskosti. Gost večeri bio je pukovnik Dani Zoltan, penzionisani oficir PVO Vojske Jugoslavije, čovek koji je 27. marta 1999. komandovao jedinicom koja je oborila američki stelt bombarder F-117A, dotad smatran „nevidljivim“.Tribina je, umesto planiranih 45 minuta, potrajala sat i po.
Dani je do najsitnijih detalja opisao kako se sve odvijalo te noći. Posada je bila budna, spremna, kamuflirana i godinama obučavana za ono što će se dogoditi u 20 časova i 42 minuta.
„Mi smo se jako dobro spremili, uključili smo se na vreme, posada je bila potpuno spremna, avion je ušao u zonu uništenja… oficir za vođenje je izvestio da je cilj unutra i ja sam rekao, lansiraj. Dve rakete su pogodile i on je pao nakon 18 sekundi.“
U tom trenutku, pukovnik i njegova ekipa još nisu znali o kom se avionu radi. Tek nekoliko sati kasnije, u četiri ujutro, dok su se premestili na novu lokaciju, stigla je potvrda.
„Kaže oficir iz komande: „Ej, znate šta ste oborili? F-117!“Ja u neverici. Pozvao sam sve oficire i vojnike, stali smo u polukrug pod kišom i rekao sam im: „Čestitam. Ovo ćemo pamtiti ceo život. Ali nema opuštanja , idemo dalje.’“
U središtu cele priče nisu ni radari, ni rakete, ni sistemi , već ljudi. Zoltan je jasno stavio do znanja da bez visoko obučenih i motivisanih operatora, ništa ne bi bilo moguće. Sistem je bio složen, jedan radar otkriva, drugi nišani, sve mora da bude precizno usklađeno.
„Ako operateri nisu dobro ručno pratili cilj, raketa bi promašila. A mi nismo promašili , jer smo znali šta radimo. Sve je funkcionisalo jer smo godinama učili, vežbali i verovali u ono što radimo.“
U tom duhu, rekao je i rečenicu koja najbolje opisuje duh cele jedinice:
„A mi smo samo obični ljudi koji vole svoju domovinu i nismo se predali i hteli smo da je branimo.“
Pukovnik Zoltan je, pored svojih izuzetnih priča, sa sobom poneo i deo oborenog aviona, što je dodatno pojačalo autentičnost i težinu njegovog izlaganja. Taj predmet, opipljiv dokaz istorijskog događaja, izazvao je veliko interesovanje i poštovanje kod publike.
Na početku večeri, pukovnika je u ime opštine Sokobanja pozdravio predsednik Miodrag Nikolić. Zahvalio mu je na dolasku, ali još više,na svemu što je učinio kao oficir i kao čovek koji je, kako je rekao, u najtežem trenutku pokazao šta znači patriotizam i odgovornost prema sopstvenoj zemlji.
Pred kraj tribine gospodin iz publike postavio je pitanje koje je sve dodatno zainteresovalo, o sudbini pilota, oborenog aviona.
Zoltan je odgovorio da je prvi kontakt oči u oči sa Dejlom Zelkom, pilotom F-117, uspostavljen 12 godina nakon rata, tokom snimanja dokumentarnog filma „Drugi susret“. Pre toga, snimljen je i film „21 sekund“, ali je pravi, lični susret započet sasvim slučajno, zahvaljujući njegovom sinu Atili.
„Gledali smo snimak na kom Zelko priča o obaranju, a koji je moj sin pronašao na internetu. On me tada pitao: ‘Tata, a šta bi mu rekao da ga sretneš?’ Odgovorio sam da bih mu kratko rekao: “ Hajdemo na po jedno piće“ i ako nisam zaista to mislio u tom trenutku, ali mi je to jedino palo na pamet. Međutim, taj razgovor podstakao je reditelja Željka Mirkovića da pokrene realizaciju još jednog filma o njihovom stvarnom susretu . Dani i Dejl Zelko tada su uspostavili kontakt putem interneta i razmenjivali pisma, ne o vojnim temama, već o porodici, svakodnevnim stvarima, životu. Kada je došlo vreme za susret, organizovan je u pekari u Skorenovcu, gde je Dani tada radio.
„Osećaj je bio čudan, ali iskren. Kao razgovor sa nekim koga dugo znaš. Bez uniforme. Bez tenzije. Samo ljudi.“
Njihov odnos je s vremenom postao prijateljski. Dani kaže da se povremeno čuju, i da su razgovori jednostavni , kao da se nikada nisu nalazili na suprotnim stranama.
Pukovnik Zoltan nije odavao utisak čoveka koji romantizuje prošlost , govorio je konkretno. Njegov odnos sa Zelkom opisao je kao primer da, iako su nekada bili s dve strane nišana, danas mogu da razgovaraju normalno, kao ljudi.
Upravo ta jednostavnost i normalnost obeležile su ceo njegov nastup sa jasnom porukom: odgovornost, znanje i ljudskost uvek ostaju iznad svega.
Na samom kraju večeri, predsednik Nikolić još jednom je prišao pukovniku Daniju, zahvalio mu se ne samo na učešću na tribini, već i na njegovoj doslednosti i patriotizmu.
Publika, sastavljena od ljudi svih generacija, ispratila je pukovnika Danija pogledima punim poštovanja. Te večeri u Legatu, nije pričana samo priča o ratu, već i o pobedi ljudskosti nad podelama, i o snazi običnih ljudi da ostanu veliki.
Svi mediji koji preuzimaju vesti ili fotografije sa našeg portala dužni su da jasno navedu izvor. U slučaju prenosa integralne vesti, obavezno je dodati izvor i postaviti link ka originalnom članku. Hvala što poštujete autorska prava i doprinosite transparentnom informisanju!